Dobra

rijeka, dobra,magla,kanjon

Dobra ili Đula, kako će za istu rijeku u svome gradu reći stariji građani Ogulina, jedna je od naših ponornica koja je podzemnim dijelom svoga toka obilježila hrvatsko krško podzemlje u europskim razmjerima.

Prema morfološkim karakteristikama, može se podijeliti rijeku na gornji dio toka, odnosno na Ogulinsku Dobru i na Dobru nakon njenog drugog izvora ili, kako se često kaže, Gojačku Dobru.

Rađanje u goranskim šumama

Za razliku od obližnje Kupe, Mrežnice, Gacke i Slunjčice, Dobra ne izvire iz jezerastog krškog vrela. Ona svoje izvorske vode prikuplja iz stasitih bukovih šuma s mnogih manjih izvora, objedinjujući dvije izvorišne rječice u jednu rijeku. Skradska Dobra izvire ispod Skradskog vrha, praktički u samom mjestu Skradu. Bukovska Dobra prikuplja stalne i povremene potoke što izbijaju u podnožju Javorove kose (1015 m) i vrha Veliki Kicelj (901 m). Ta dva izvorišna kraka spajaju se u jednu rijeku i primivši u mjestu Donja Dobra periodičku pritoku Pojilu, rijeka teče prema Moravicama. Od Donje Dobre pa sve do Ogulina uz rijeku prolazi željeznička pruga. Moravice su svojom poviješću vezane uz željeznicu.rijeka, dobra,

U doba parnih lokomotiva ovdje je bila ložionica, a vjerojatno je od značajne važnosti bila i dostupnost vode iz obližnje rijeke. Danas se ovdje vrši zamjena vuče s istosmjerne na izmjeničnu struju, a tu je i ranžirni kolodvor i remont. Kamačnik je svakako najmarkantniji pritok Dobre u gornjem dijelu njezina toka. Zbog iznimne krajobrazne privlačnosti koju tvori dok kroz stiješnjeni kanjon protječe gustom goranskom šumom, jedna je od najposjećenijih turističkih vodenih destinacija Gorskoga kotara.

Dio toka Dobre od Moravica do Vrbovskog, te dalje do Ogulina, odlikuje se prilično nestalnom količinom vode koja protječe koritom rijeke. Tako se ljeti Dobra ovdje svede na dimenzije tek nešto jačeg potoka. U kišnom periodu ili u proljeće, kad Gorski kotar napuštaju snjegovi, voda se zamuti i pojuri dolinom hučeći sutjeskama. U selu Tići u Dobru se ulijeva potok iz Čogrljinog jezera. Ovo je jezero formirano podno strmih litica koje ga zatvaraju s tri strane. Jezero se napaja iz snažnih vrela potopljenih ispod površine. Na dijelu gdje voda istječe iz izvora podignuta je ustava s koje se voda nekad skretala na mlinsko kolo pilane. Objekt pilane, iako davno napušten, još uvijek prkosi zubu vremena i mogu se vidjeti ležajevi, vratila i dijelovi drvenih prijenosa koji su rotaciju kola pretvarali u pravocrtno gibanje tankog lista pile. Sačuvana je još jedna pilana na vodeni pogon i to u samom gradu Vrbovskom. Pilana još uvijek može pustiti vodu na kolo mlina i pila će polako zasjeći jelov trupac.

Sutjeske do ponora

Kamačnik, najzanimljivija pritoka Ogulinske Dobre dugačka svega tri kilometra, izvire iz snažnog krškog vrela (jezerski izvor) modre boje i protječe dnom šumovitog kanjona. U donjem dijelu toka kanjon se između stjenovitih gudura toliko sužava da su za potrebe obilaska nad vodom mjestimično izgrađeni drveni mostići. S mostova se lijepo daju razaznati crvene i crne točkice na bokovima potočnih pastrva dok se lijeno ljeskaju na suncu u mirnom zavoju rijeke. Ni bučni posjetioci ne remete njihov mir, čini se da su na njih već navikle. Tek pokoji ribolovac u lovu mušicom može unijeti malo meteža u ovaj pastrvski raj, no pravila su stroga: ulovi i pusti!

rijeka, dobra,

Od Vrbovskog Dobra se sve češće uvlači u niske sutjeske. Do rijeke i uskog obalnog pojasa obraslog johom i širokim lišćem lopuha tijekom dana dopire malo sunca. Stoga su kamenje i oborena stabla zarasli crnim i zelenim mahovinama. Sutjeske odvajaju proširenja u kojima su formirane riječne doline. I ovdje, kao i na mnogim drugim krškim rijekama, ova proširenja narod naziva „lukama“.

U blizini pravoslavnog manastira kod Gomirja u Dobru se ulijeva potok Ribnik. Iako su im izvori međusobno udaljeni dva do tri kilometra zračne linije, Ribnik je čista suprotnost Kamačniku. Teče mirno močvarnom livadom koju za velikih voda redovito plavi. Kod Hreljina Ogulinskog karakteristično je mjesto na rijeci koje se naziva Okruglica, a radi se o neobičnom, naglom proširenju rijeke kružnog oblika. Odavde pa sve do pred Ogulin Dobra protječe poljima i livadama, dolinom koju čini zajedno s pritokom Vitunjčicom. Nad pitomu dolinu nadvili su se stjenoviti vrhovi planine Klek (1181 m), ispod čijih obronaka Vitunjčica izvire.

rijeka, dobra,

U selu Sveti Petar premostio je Dobru stari kameni Molinarijev most, preko kojeg vodi cesta prema Hrvatskom olimpijskom centru „Bjelolasica“. Doduše, danas postojeći most ipak je tek vjerna replika originala koji je, nažalost, stradao u II. svjetskom ratu. U blizini mosta je i Turkovićev mlin u kojem se još uvijek melje, pa nije rijetkost u mlinu zateći srdačnog mlinara od glave do pete pokrivenog bijelom brašnastom prašinom. Pogled na stari kameni most, Turkovićev mlin na Dobri i Klek u pozadini, jedna je od najljepših vizura koje Dobra nudi u gornjem dijelu svoga toka. Pećinik je strma klisura u dnu koje izbija snažno vrelo što potokom utječe u Dobru kod Vražjeg mosta.

Uvlažnijem dijelu godine poslije obilnijih oborina, visoko u stijeni nastaje slap koji se vidi iz šire okolice. Umjetno jezero Bukovnik hidrotehničkim tunelom je povezano sa akumulacijom Sabljaci na Zagorskoj Mrežnici. Odavde se vode Dobre i Zagorske Mrežnice odvode na HE Gojak, u neposrednoj blizini drugog Dobrinog izvora. Ovaj sustav izgrađen je 1959. g., od kada se znatno promijenila slika Dobre u gradu Ogulinu kojim teče do Đulinog ponora. Poniranjem u Đulinom ponoru rijeka je formirala podzemni sustav s najvećom dužinom speleološki istraženih kanala u Hrvatskoj: Sustav Đulin ponor – Medvedica. Ukupna dužina ovog podzemnog kompleksa iznosi 16 396 m.

rijeka, dobra,ponor, ogulin, đulin ponor

Većim dijelom godine korito je u potpunosti suho. Ipak, upravo ovdje u Ogulinu Dobra često demonstrira svoju prevrtljivu ćud pa za velikog vodostaja u potpunosti ispuni kanjon ponora i prelije se na gradske ulice, odsijecajući čitava naselja od preostalih dijelova grada. Nad provalijom Đulinog ponora nadvio se stari frankopanski kaštel. Prema legendi, djevojka Đula iz obitelji Frankopan u 16. stoljeću bila je obećana nekom starijem plemiću za ženu, ali se zaljubila u mladog krajiškog kapetana Milana Juraića koji je poginuo u bici s Turcima. Čuvši o njegovoj pogibiji, bacila se u ponor rijeke Dobre koji Ogulinci od tada zovu Đulinim ponorom. Dobra tamo ulazi u podzemlje brda Krpel i ponovo izvire kod sela Gojaka. Izvor donjeg toka Dobre, ili Gojačke Dobre, danas je nedostupan jer je u neposrednoj blizini izvorišta smještena strojarnica hidroelektrane Gojak.

Izgubljeni kanjon

U petnaestak kilometara toka od Gojaka, Dobra je u geološkoj prošlosti usjekla dubok kanjon koji se odlikuje iznimnom krajobraznom vrijednošću. Kanjon Dobre između Gojaka i Lešća jedan je od naših najljepših riječnih kanjona uopće, a svakako je najljepši dio ove rijeke od njezinog izvora do ušća. Upravo iz tog razloga prostorno-planskim dokumentima bilo je predviđeno zaštititi ovaj dio rijeke kategorijom zaštićenog krajolika.

Preko slapa Velikog buka prelijeva se u Dobru pritoka Bistrica. Veliki buk nastao je zapravo taloženjem sedre iz potoka Bistrice u Dobrino korito. Na taj način je nastala barijera preko koje se Dobra ruši za visoka vodostaja. U Trošmariji su Dobrine obale spojene mostom. S lijeve strane u Dobru pritječe potok Ribnik poznat po malenom ribogojilištu s izvrsnom pastrvom. Redaju se slapovi i brzaci, klisure kanjona obrasle su bjelogoricom, a dno rijeke prekriveno je zlatnim pijeskom i šljunkom.

rijeka, dobra,

Iz mjesta Podumol na vrhu kanjona kojim prolazi makadamski put, puca gotovo fantastičan pogled na duboko usječeno korito Dobre iza koje se u daljini vidi Klek. Količina protoka vode u kanjonu pod neposrednim je utjecajem hidroelektrane; dok turbine miruju, rijeka teče minimalnim protokom, a kada se pokaže potreba za dodatnim kilovatima struje, Dobrom se sruči silna masa vode. Ove promjene količine vodenog protoka nagle su i neprirodne. Kroz duboki kanjon strmih litica Dobra nakon ispuštanja vode iz akumulacija tvori mnoge brzake i slapove. Takav tok Dobre izuzetno je pogodovao razvoju riječnog adrenalinskog turizma pa je Dobra krajem devedesetih postala najpoznatija rijeka za rafting u Hrvatskoj. U desecima gumenjaka svaki vikend se dionicom od Gojaka do Lešća spuštalo stotinu turista.

Rafting na Dobri postao je turistički brend Karlovačke županije, međutim, sve to nije bilo dovoljno da se njezin kanjon sačuva u svom prirodnom stanju: kilovati su opet pobijedili. Godine 2006. započeli su radovi na izgradnji pedesetmetarske brane na Dobri kod sela Gorinaca, kojom će se potopiti upravo najljepši dio njezina kanjona. Kako se ovo moglo dogoditi? Tko je to mogao dopustiti? Hoćemo li ikad shvatiti kolika je stvarna vrijednost očuvanih prirodnih tokova naših rijeka? Na ova pitanja nije došao nikakav odgovor mnogim građanima koji su podržali udruge za zaštitu prirode u njihovu nastojanju da odvrate vlasti od gradnje hidroelektrane. Nažalost, energetski lobiji bili su jači.

U Lešću Dobra kratkotrajno zalazi u široku riječnu dolinu pristupačnih obala. Neposredno uz lijevu obalu rijeke nalaze se termalni izvori. Blagodat ljekovite prirodne mineralne vode poznata je još od antičkog doba, a danas su ovdje malene toplice s vanjskim i unutarnjim bazenom. U Lešću preko Dobre prelazi stari kameni most koji datira iz 1885. Vrijedno je spomenuti još jedan most, a to je most preko rječice Globornice, Dobrine desne pritoke. Zna se da je građen u 19. st., a poznat je po tome što preko rijeke vijuga u obliku slova S. Još prije ušća Globornice, Dobra je ponovo u kanjonu. Na tom potezu u koritu rijeke zaredale su kamene pregrade za skretanje vode na mlinove. Od nekad poznatih mlinova Galetića i Starešinića ostali su tek sablasni kameni ostaci. Od mjesta Lipa rijeka teče pitomom širokom riječnom dolinom koja je sve gušće naseljena.

Mirna Dobra

Magistralna cesta od Zagreba prema Rijeci prelazi Dobru u Jarčem Polju. No još davno prije nje povijesna Karolinska cesta, građena od 1726. do 1732. u mjestu Novigrad na Dobri, premostila je rijeku starim kamenim mostom koji svakako spada među najvrednije spomenike, ako ne i remek-djela graditeljske baštine na našim rijekama. Most je dobro sačuvan. Dugačak je 122 metra i uspješno propušta Dobru ispod svojih deset lukova čak i za najvećih voda. Iznad mosta su i obnovljene kule povezane zidinama starog srednjovjekovnog utvrđenog grada, koji kao da stražari nad Dobrom čuvajući most.

Pretpostavlja se da grad potječe još iz 13. stoljeća. Rijeka, most i grad u Novigradu tvore jednu nerazdvojnu povijesnu cjelinu ovog kraja dajući mu posebnu turističku vrijednost. Ljeti je ovdje Dobra prilično malena, uska i plitka rijeka. Korito je gotovo u punoj širini obraslo najrazličitijom vodenom vegetacijom. Uz obale rastu stabla johe i vrbovo grmlje. Obale su izorane i uredno košene pa Dobra pitomim krajolikom vijuga ravnicom kroz Stative prema Zadobarju. Malene akumulacije što ih tvore napuštene kamene mlinske ustave omiljena su okupljališta domaćih ljudi koji se ovdje dolaze osvježiti nakon kasnopopodnevnih ljetnih radova u polju. Neke od brana su revitalizirane, kao i mlinovi na njihovim krajevima.rijeka, dobra, kanjon

 

Jedan od njih je stara mlinica u Grdunu. Preuređena u ugostiteljski objekt, mlinica pruža uređeni pristup vodi; tu se može iznajmiti kanu i uživati u gastronomskoj ponudi. U Gornjem Pokuplju Dobra je ispod Prilesaca potekla paralelno s Kupom, kao da dvoji želi li joj predati svoje vode ili ne želi. Tiho i mirno, bez slapova, brzaca i pljuskanja, dvije rijeke sjedinjuju se na 113 metara nad morem.

Dobra je specifična rijeka, nepredvidiva i prepuna iznenađenja. Čas jedva da teče klokoćući među kamenjem u dnu korita, čas zapjenjena huči kanjonom zibajući na svojim valovima grmove potopljenih vrba uz obale. Pitomim livadama i riječnim dolinama teče Dobra kroz gradove i naselja, ali i kroz nepristupačne klisure kanjona i stasite goranske šume. U otvorenom koritu ili duboko u podzemlju, ispod prometnica, kuća i ogulinskih parkova.

rijeka, dobra,

Takva je Dobra. Jedinstvena. Na žalost, o njenom najljepšem dijelu, kanjonu između Trošmarije i Gorinaca, generacije koje dolaze moći će samo maštati nad starim fotografijama, pričama i napisima koje ćemo im ostaviti mi što smo ga imali sreću preploviti, obilaziti i osluškivati šištanje zahuktale rijeke duboko u dnu kanjona. Za njih, a ni za nas, taj dio Dobre više ne postoji. Ni šumoviti kanjon, ni slapovi ni, potok Ribnik, ni Veliki buk. Sve je to sada na dnu bezličnog akumulacijskog jezera.