UGROŽENOST RIJEKA

Kao vrijedan resurs, rijeke su postale žrtvom gospodarskog razvoja. Tok im je reguliran, pretvaran u akumulacije hidroelektrana, živi svijet otrovan onečišćenjem. Ugroženost rijeka postala je ozbiljan problem.

 

Regulacija rijeka

Dugo se vjerovalo u nužnost „uređenja obala“. Obale u prirodnom stanju smatrale su se neurednima, zapuštenima i zato ih je trebalo urediti. Posebno je uočeno da razina podzemnih voda nizinskih rijeka pada kao posljedica regulacija. Rijeka betoniranih ili kamenjem učvršćenih obala ne može ići ni lijevo ni desno (prirodna dinamika rijeka) pa je prisiljena ukopavati se (dubinska erozija). Dno postaje dublje, a time se snižava kontakt s podzemnim vodama koje također padaju. Jedan od glavnih razloga za obranu od poplava jest nepromišljeno naseljavanje, često u lažnoj sigurnosti nasipa i obaloutvrda, u neposrednoj poplavnom području. Aktivnosti u sprečavanju štetnog djelovanja voda također su uzrok opsežnim regulacijama.

Pregrađivanje rijeka

Hidroenergija je dugo uživala ugled „zelene“ energije. Usprkos tome, uzmu li se u obzir sve varijable, hidroelektrane su često sve samo ne „zelene“. One u velikom broju slučajeva potpuno mijenjaju okoliš i klimu te remete kolanje vode. Od tekućice stvaraju stajaćicu – akumulaciju, a ne jezero, kao što se to često kaže. U akumulaciji se nerijetko taloži toksični mulj. Osim što devastiraju okoliš, mnogi dovode u pitanje i stvarnu ekonomsku korist hidroelektrana. One stvaraju energiju, ali vrlo često po cijenu ostalih ekonomskih grana.

Onečišćenje voda

Zagađenje voda jedan je od najčešćih uzroka ugroženosti rijeka, a time i njihovog živog svijeta. Zagađenje je poznata i stalna bolest, bilo da dolazi iz pojedinačnih, konkretnih izvora poput kanalizacijskih cijevi ili iz raspršenih, kao što su gnojivo i pesticidi s polja. Stoga su metode sprečavanja ili sanacije zagađenja razvijene i na zadovoljavajućoj razini. S otpadnim vodama iz gradova i industrijskih postrojenja u rijeke ulaze različite masnoće, šećer, bjelančevine, krv, meso, kosti, deterdženti, sapuni, škrob, celuloza, izmet. Zatim su tu spojevi koji izlučuju sumpor, dušik i ugljikovodik. Kožna i tekstilna industrija izbacuju celulozu, ljepila, sulfatne lužine, arsen, krom, živu i razne druge otrove. Rudnici u svojim tehnološkim procesima iskopa i prerade rudače u rijeke ispuštaju ugljenu prašinu, olovo, soli, željeznu i bakrenu pilovinu i druge štetne sastojke. Drvna industrija, tvornice papira i celuloze onečišćuju vode također vrlo štetnim tvarima.

Razvojem suvremenih tehnologija i novim spoznajama o osjetljivosti vode na razna onečišćenja razvijaju su i nove tehnologije pročišćavanja otpadnih voda. Ove skupe ali učinkovite tehnologije znatno doprinose boljem stanju naših rijeka. Međutim važno je da uvijek krenemo od sebe, svatko pojedinačno. Trebamo se preispitati je li opravdano koristiti velike količine deterdženata u kućanstvima ili možemo reducirati njihovu potrošnju.