ISKORIŠTAVANJE RIJEKA
Razvojem civilizacije, rijeke su postale vrijedan gospodarski resurs. Koristila se njihova mehanička energija pretvarala se u električnu, korištene su u industriji i za navodnjavanje, plovne putove i ostale gospodarske djelatnosti.
Hidroelektrane
Hidroelektrane pomoću turbina iskorištavaju mehaničku (kinetičku) energiju vode u električnom generatoru. Postoje tri vrste hidroelektrana. Najčešće su akumulacijske hidroelektrane koje skladište vodu rijeke u akumulaciji ispred same brane. Ispuštanjem (pražnjenjem) akumulacije preko turbina dobiva se električna energija. Protočne hidroelektrane nemaju akumulaciju, već koriste izravnu snagu vode i zbog togu su ovisne o protoku. Konačno, reverzibilne hidroelektrane „skladište“ energiju tako da pumpaju vodu s primarne akumulacije na povišenu (dodatnu) kada je potrošnja mala, obično noću. Kada se javi potreba za strujom, pohranjena voda se spušta natrag do turbina.
U Hrvatskoj je 1895. sagrađena prva hidroelektrana Krka na rijeci Krki. U Hrvatskoj danas radi 25 hidroelektrana, a posljednja izgrađena je hidroelektrana Lešće na rijeci Dobri. S nazivnih 2097 megavata snage, hrvatske hidroelektrane proizvode više od polovice ukupne struje svih hrvatskih elektrana, a iz njih potječe u prosjeku nešto više od četvrtine električne energije preuzete u elektroenergetski sustav Republike Hrvatske.
Navodnjavanje
Rijeke služe i za navodnjavanje. Hrvatska je s navodnjavanih 9000 hektara na jednom od posljednjih mjesta u Europi. U svijetu mnoge poljoprivredne površine dobivaju vodu na ovakav umjetan način. Prednjači Azija s 68% (prije svega Indija i Kina), dok Europa zauzima svega 9%. U Hrvatskoj najveći potencijal za navodnjavanje imaju dolina Neretve te Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska županija.
Plovni putovi
Od davnina rijeke su bile prometnice. Osim za prijevoz ljudi, služile su i za transport tereta. Velikim nizinskim rijekama Dunavom, Savom, Dravom i Kupom Hrvatska se svrstala u europsku međunarodnu mrežu plovnih puteva. Za modernu plovidbu velikim brodovima potrebne su široke i duboke rijeke pa se za vrijeme nižih vodostaja plovidba po manjim rijekama mora obustaviti. Za međunarodne standarde to u praksi znači minimalno 2,5 m dubine 300 dana u godini. Takve uvjete zadovoljava Dunav i dio Drave od ušća do Osijeka
