MREŽNICA

Mrežnica je rijeka kanjona, sedrenih barijera, ujezerenih dijelova toka, dakle fenomena karakterističnih za rijeke u kršu. Pa ipak, mnogi će upravo Mrežnicu svrstati među naše najljepše rijeke. Razlog tome možda treba tražiti u stotinjak sedrenih slapova koji presijecaju rijeku duž cijelog njezinog toka stvarajući zapravo niz međusobno povezanih jezera.

Važnija od brojnosti slapova na Mrežnici njihova je raznolikost koja se očituje u različitim visinama, razvedenosti, broju sedrenih kaskada i načinima na koje presijecaju rijeku. Neprestana izmjena slapova i izduženih jezera u ambijentu plitkog krša bogatog zelenilom tvori izuzetno atraktivan i dinamičan krajolik. Neki smatraju da upravo ovaj niz povezanih jezera podsjeća na oka mreže i da odatle dolazi naziv – Mrežnica.

Ukupan podzemni i nadzemni slijev Mrežnice mnogo je kompleksniji i opisuje znatno šire područje od porječja definiranog topografskom razvodnicom. Općenito, od tri najveće kordunske rijeke, Mrežnica ima najveće porječje i najkraći tok. Pod imenom Mrežnica treba zapravo razlikovati Zagorsku, Zapadnu ili Ogulinsku Mrežnicu od Istočne, Prmišljanske ili Kordunske Mrežnice. Izvor Zagorske Mrežnice povezan je s ponorima potoka Sušik u Drežničkom polju gdje ponire pod Veliku Kapelu i opet se javlja ispod njenih istočnih obronaka kod sela Zagorje. Nekada tipična krška ponornica, Zagorska Mrežnica je tekla Oštarijskim poljem i ponirala pod brdom Krpel, da bi se ponovo javila na izvoru kao rijeka Tounjčica. Gradnjom hidroelektrane Gojak, Zapadna Mrežnica je akumulirana u jezeru Sabljaci odakle je hidrotehničkim tunelima odvedena u rijeku Dobru. Ovim zahvatom Mrežnica je pretrpjela prvi težak udarac. Srećom, i bez vode Zapadne Mrežnice, na izvoru i toku Tounjčice uvijek bude vode, a Istočna Mrežnica dovoljno je izdašna da nadomjesti nedostatak svoje Zagorske sestrinske rijeke.

O porijeklu vode na izvoru Istočne Mrežnice nema većih dilema. Naime, u ponornicu Dretulju kod Plaškog ispuštala se tehnološka voda iz tvornice celuloze, što se očitovalo u onečišćenju rijeke Mrežnice. Stoga je jasno da dijelom mrežnička voda pripada ponornici Dretulji te kišama koje natapaju okolni krški teren. Dretulja pak glavninu svoje vode dobiva od ponornica Jaruge i Stajnice na jugozapadnoj strani Male Kapele te s područja ovog planinskog masiva. Srećom, tvornica je zatvorena pa s te strane više nema opasnosti po Mrežnicu.

Izvor rijeke Mrežnice smješten je na sjevernim obroncima Popovića vrha (479 m). Rijeka snažno izvire iz vrela koje je zajedno s izvorišnim dijelom toka danas obuhvaćeno vojnim poligonom „Eugen Kvaternik“, čime je onemogućen pristup ovom dijelu rijeke. Ovdje rijeka prima svoj prvi pritok Suvaću, a prvi značajniji slapovi pojavljuju se kod Čičinog mosta. Već odavde rijeka formira dugačke sedrene barijere koje završavaju slapovima. Ovo su možda i najljepši slapovi na Mrežnici jer su zbog loše pristupačnosti ovom dijelu rijeke sačuvani u svom izvornom obliku. Rončevića slap uvodi nas u specifičan i po mnogočemu najzanimljiviji dio rijeke.

Naime, u svega pet kilometara toka od Čičinog do Tržičkog mosta rijeka teče najužim dijelom svog kanjona, ispresijecanog čak s 25 slapova. Usporedbe radi, u 25 km donjeg toka, od Generalskog stola do ušća u Koranu, nalaze se 23 slapa. Slijedi drugi po visini, Milkovića slap (8,5 m). Izuzetno je zanimljiv zbog svoje razvedenosti i dugačkih, mahovinom obraslih sedrenih brada. Kanjon se odavde postepeno zatvara. Niže se slap za slapom, a na posljednjem u nizu, Smoljanovića slapu, još donedavno je postojala mlinica.

Mrežnica zatim izlazi iz uskog kanjona. S desne strane rijeke pruža se uska livada koju često pohode brojni izletnici jer se nalazi u blizini mosta preko kojeg vodi prometnica iz Ogulina prema Slunju.

Od mosta u Tounjskom Tržiću Mrežnica postupno zadobiva lice koje će je pratiti do njena ušća u karlovačkom naselju Turnju. Kanjon postaje blaži, a rijeka se postupno širi. Padine kanjona obrasle su šumama hrasta kitnjaka i graba. Slapovi su raspoređeni nešto rjeđe, a uz rijeku se protežu livade koje su se nekada redovito kosile i oranjem pretvarale u njive. Ovdašnji narod ih zove „luke“. Uz obale rastu johe i vrbe među čijim korijenjem se sunčaju barske kornjače.

Zmije ribarice pak vise s niskih grana johe i palucajući račvastim jezicima po površini vode oponašaju utapanje kukca koji se našao u vodi. To privlači kedera ili klena koji tada umjesto grabljivaca redovito postaju plijen. Slap Šušnjar smjestio se otprilike na 3 km nizvodno od mosta u Tounjskom Tržiću i najviši je slap na Mrežnici. Dvjema kaskadama visokim ukupno oko dvanaest metara slap protječe zavojem na rijeci. Zanimljivo je istaknuti da su na obalama rijeke u nastavku gornje kaskade vidljivi tragovi sedre pa se može zaključiti da je u geološkoj prošlosti slap bio i viši, ali je s vremenom došlo do njegovog odlamanja pa je donja kaskada vjerojatno nastala od sedrene stijene odvaljene od gornje stepenice. Slap je amfiteatralna oblika s modrozelenim jezercem između kaskada. Na obje obale smjestile su se mlinice koje se još uvijek odupiru zubu vremena i snažnim navalama visokih jesenjih voda.

Neposredno nizvodno, na Šušnjar se nastavlja niz manjih slapića koji se zajednički zovu Korački slap. Slijede Glavašev, Benića i Žarin slap. Kod Žarinog slapa rijeku premošćuje drveni most. Iako potpuno ruševan, most je veoma dojmljiv u svojoj rustikalnoj jednostavnosti. Klarića slap presijeca tok Mrežnice u luku od gotovo 180 stupnjeva. Na strmoj litici s lijeve strane rijeke nekada je stajao grad Ključ; 1563. godine Ključ se spominje kao grad Stjepana Frankopana.

Grad je odavno srušen, tako da je danas teško pronaći čak i njegove ruševine, no prema drevnom Ključu dobio je ime skup zaselaka smještenih u prostoru kojeg zatvaraju Mrežnica i Tounjčica. Iz sela Mrežnica na desnoj obali rijeke puca prekrasan pogled na utok Tounjčice u Mrežnicu. Neupućenom promatraču bi se lako moglo učiniti da Mrežnica zapravo utječe u Tounjčicu zbog toga što pada preko slapa Sastavci, tu prima Tounjčicu i tada naglo mijenja smjer, no situacija je upravo obrnuta. Obnovljen mlin na Sastavcima omogućuje uvid u mlinarsku tradiciju ovoga kraja. Uz mlin je danas i tradicionalna drvena kuća u kojoj se može razgledati prava mala etnografska zbirka.

Sastavci

Izvor Tounjčice smješten duboko u dnu prostrane pećine, zapravo je izravno vezan s ponorima Zagorske Mrežnice na južnoj strani brda Krpel. Općenito, prema morfologiji rijeke i okolnog terena, možemo tok Tounjčice promatrati u dva karakteristična dijela. Gornji dio toka, od izvora prema utoku Rudnice, karakterizira stiješnjen, gusto obrastao kanjon i mnoštvo manjih i većih speleoloških objekata smještenih neposredno uz vodotok. U drugom dijelu toka korito se širi, a padine kanjona postaju blaže, često pregledne i bez šumske vegetacije. Slapovi nisu učestali, ali ih često zamjenjuju dugačke sedrene barijere s neobičnom kraterastom površinom obraslom travom. Što je bliže Mrežnici, i Tounjčica sve više poprima njezina obilježja. Rijeka usporava, javljaju se prvi otoci čije pličine obrasta gusta vodena vegetacija.

S juga ojačana vodama Tounjčice, Mrežnica zadržava meridijalan smjer toka. Rebića slap (4,5 m), ili Milin mlin kako ga još zovu, prekrasan je treći po visini sedreni orijaš koji je prepriječio Mrežnicu u obliku slova S. Selo Katići, zajedno s istoimenim vikendaškim naseljem, prvo je veće naselje na Mrežnici i obilježava početak gušće naseljenog, donjeg dijela rijeke. Na lijevoj obali obnovljen je Katića mlin i vjerodostojno predstavlja arhitekturu gradnje mlinova s velikim mlinskim kolima postavljenima bočno, što je tipično za gradnju u donjem dijelu toka rijeke. Općenito su slapovi na rijeci dobivali imena prema vlasnicima mlinova ili pilana pa se nakon Katića slapa redaju Garevića i Benića slap.

Slijedi most u Keićima koji je bio srušen u II. svjetskom ratu pa je stotinjak metara nizvodno prometovala skela. Skelu na Mrežnici možemo još vidjeti kod Jankova Selišta jer ljudi njome svakodnevno prelaze rijeku da bi došli do željezničke stanice u Gornjem Zvečaju. Nekoliko kilometara niže, rijeka ponovo ulazi u kratak ali strm kanjon. Podno okomitih litica kanjona smjestio se Kosov slap pod kojim Mrežnica doseže svoje najveće dubine. Ovdje na rubu kanjona je lijep i pristupačan vidikovac na Mrežnicu u njenom punom sjaju. Boja rijeke se mijenja, ovisno već o dobu godine i dijelu toka, od tirkizne, modrozelene pa do duboke tamnozelene boje.

Pokušavajući što vjernije opisati jedinstvenu boju Mrežnice netko je jednom rekao da se zapravo radi o „mrežničkozelenoj“ boji. Ništa manje privlačan ovaj krajolik nije ni za lijepih, sunčanih, zimskih dana: zasnježene padine kanjona, obale okovane ledom, a niz slapove vise dugačke sige. Debele kape netaknutog snijega prekrivaju tada sedrene barijere na slapovima. Po krošnjama stabala i vrba na riječnim otocima svjetluca inje.

Preko Polovićeva slapa (donjeg) rijeku premošćuje slikoviti drveni most koji povezuje Belaviće i Mrežnički Brig. Brojni su se otoci smjestili u sredinu korita. Često nastali na pličinama sedrenih barijera, međusobno su povezani lopočima, šiljem i ostalom vodenom vegetacijom. Mjesto Sveti Petar Mrežnički zanimljivo je po svojoj crkvi i po ostacima antičkoga grada nađenim u sredini korita rijeke. Neki smatraju da se radi o rimskom gradu Romula Quadrata, a da je do izmještanja starog korita rijeke na ostatke zidina došlo zbog prerastanja sedrenih barijera koje su potpuno skrenule rijeku drugim tokom.

U području Duge Rese Mrežnicu premošćuju dva mosta. Neposredno iznad sjevernog mosta, na rijeci je još 1884. g. izgrađena brana male hidroelektrane za potrebe Pamučne industrije Duga Resa koja je uvelike utjecala na razvoj grada. Odavde Mrežnica poprima drukčije lice koje će zadržati sve do Turnja, gdje se ulijeva u Koranu. Osjeća se znatan utjecaj urbane sredine. Mirno i u tišini, u Turnju kod Karlovca Mrežnica svoje vode prepušta Korani.

Zbog iznimne ljepote krajobraza koji tvore ova rijeka i njena pritoka Tounjčica tekući preko brojnih slapova i zbog složenosti njezina podzemna i nadzemna porječja, još davno je začeta ideja o njezinoj zaštiti. Nažalost, to je još uvijek tek neostvaren san iskrenih zaljubljenika u Mrežnicu koji je nastoje sačuvati ovakvom kakva je danas: ljeti protkana žutim cvjetovima lokvanja, ujesen oivičena zlatnim i rumenim krošnjama, zimi okovana ledom i snijegom. Okrunjena svojim slapovima, Mrežnica je vjerojatno jedna od naših najljepših krških rijeka.