DUNAV

Iako dijelimo samo 137, od ukupno 2 960 kilometara njegova toka, Dunav je u Hrvatskoj možda u svojem najljepšem prirodnom izdanju.                            

Na dodiru Mađarske, Srbije i Hrvatske Dunav stvara jedan od posljednjih živih riječnih sustava u nizinskoj Europi. Ovdje je rijeka u svojoj neočekivanoj pojavi – očuvane prirode i divlja. Različiti povijesni događaji očuvali su poplavnu nizinu ovog područja, pa je ljudi nisu pretvorili u obradive površine. Kao rezultat, srednje Podunavlje ostalo je relativno očuvano od regulacija koje su ugušile ostale europske rijeke. Dunav i pritok Drava bile su i hladnoratovske granice, zbog čega su rijeke dodatno pošteđene.

Park prirode Kopački rit s hrvatske strane te Nacionalni park Drava Dunav s mađarske dragulj su u kruni Europske Amazone kako nazivamo UNESCO-ov Rezervat biosfere Mura Drava Dunav. To je dom za orlove štekavce, jelene te druge rijetke i ugrožene vrste koje dom nalaze u prostranom poplavnom području, što je zaista rijetka slika na Starom Kontinentu.

 

Gornji tok Dunava

Moćni Dunav vodena je veza Hrvatske sa srednjom Europom. O njemu najčešće čujemo u negativnom kontekstu, kad poplave zaprijete našoj zemlji i ugroze Vukovar. Iako nemamo veličanstvene gradove poput Beča ili Budimpešte, ova najpoznatija europska rijeka u našoj zemlji predstavlja mnogo više od poplavne opasnosti. Dunav nastaje u Njemačkoj spajanjem dviju rječica, Brigacha i Brega, te teče oko 687 km kroz tu zemlju. Potom teče 350 km kroz Austriju, gdje prolazi kroz živopisnu dolinu Wachau, uz poznatu opatiju Melk, a na samom izlazu iz doline dolazi u Beč, sigurno najblistaviji grad na ovoj rijeci.

Samo 45 km od Beča prolazi kroz Bratislavu, glavni grad Slovačke. U Mađarskoj prolazi uz rub brdovitog područja te naglo skreće na jug kod Višegrada i tako teče idućih 500 km. Na njegovim obalama iz dvaju naselja, Pešte i Budima, izrasla je Budimpešta, slavni i danas najveći grad na toj rijeci. Dalje Dunav prolazi panonskom ravnicom prema Hrvatskoj.

Dunav je u južnoj Mađarskoj širok već 400 metara, ali još važnije, odjednom se počinje mijenjati. Umjesto dosadašnjeg ravnog toka kamenih obala s naseljima i oranicama gotovo odmah uz obalu, ovdje se nasipi udaljuju od rijeke. Poplavna nizina se širi i otvara prostor za šumu vrbe i topole. Ulazimo u Nacionalni park Dunav Drava. Dunav također obiluje starim kanalima, mrtvicama i živim rukavcima. Rijeku krase mnogi otoci i sprudovi s brojnim živim bićima. Strme erodirane obale vrlo su važne za specijalizirane vrste ptica. Bregunice kopaju gnijezda duboko u mekoj zemlji. Na sličan način gnijezde se pčelarice i vodomari. Takva slika nastavlja se i ulaskom Dunava u Hrvatsku, a  zajedno s Kopačkim ritom predstavlja najljepši dio rijeke, uz rame s veličanstvenom deltom ove rijeke u Crno more.

Prvo naselje na hrvatskoj strani je Batina, selo od kojega prema srpskom mjestu Bezdanu i dalje prema Bačkoj vodi most izgrađen 1974. godine. Batina se uzdiže nad rijekom jer je smještena na kraku Banskog brda. Na plodnom praporu ili lesu dobro uspijevaju vinogradi iz kojih se dobivaju odlična baranjska vina; prapor nije samo hrana lozi nego i mjesto za podrume, udubljene na padinama strmaca oblikovanih bujicama (surducima). Najpoznatiji takvi podrumi su kod Zmajevca.

Pomalo začuđuje da je uz bujno poplavno područje uz Dunav nekad (izvan dosega poplavnih voda) rasla stepska vegetacija, panonski travnjaci umjesto šuma, jedini takav komadić u Hrvatskoj. Malo kiše i snijega nije bilo dovoljno za razvoj šume. S druge strane, kvalitetna crnica privukla je ratare koji su gotovo sve kultivirali u žitna polja. Ostali su dijelovi tih travnjaka, a jedan je pokraj groblja u Bilju. Na Banskom brdu živi i vrlo rijetka žuta poljarica, velika zmija neotrovnica. Dunav je zapadna granica njezine rasprostranjenosti. U Baranji je do sada nađeno samo nekoliko jedinki, a s obzirom na izumiranje manjih populacija u Mađarskoj, postoji opravdan strah da bi se isto mogao dogoditi i kod nas.

 

Široka poplavna nizina

Iza zadnjih kuća Batine i vikend-naselja, na obalama Dunava prevladava zelenilo. Zaštitni nasip odvaja se poprilično od rijeke, pa se poplavna nizina povećava. Najljepši dio zaštićen je kao Park prirode Kopački rit. Budući da je voda sada vrlo visoka, gubi se granica između rijeke i kopna. Obalna šuma u kasno proljeće pod žućkastom je vodom, posve mutnom od sedimenta. Dunav sada plavi šumu sve do nasipa! Tu rastu poplavne šume vrbe i topole, a nešto dalje i suše jasena, johe, veza (vrsta brijesta)…Šuma je prilagođena na vodu, ali u cjelini i na eroziju jer stabla rastu brzo te se šuma obnavlja.

Ovakva vlažna šuma, iako nedostupna ljudima, dobar je izvor bogata života. Jeleni, divlje svinje samo su vidljivi dio sante, dok manje životinje čine najveći dio. Čest je stanar poplavnih šuma vodeni voluhar, koji nagriza korijenje mladih stabala topole. Ptice su brojne jer je poplavna šuma vrbe i topole zarasla i time je bogata mikrostaništima, a i očuvana jer se ne siječe. U takvim šumama žive mnoge ptice pjevice, a posebno su važne za ptice dupljašice: djetliće i žune. Skrovite crne rode traže mir duboko u šumi, kao i orao štekavac, koji gnijezdo gradi na velikom hrastu. Ima i mnogo sova, a od noćnih lovaca uz ostale šumske vrste dolaze močvarni i riječni šišmiš. Spavaju u šumi, a noću nad mirnim, sporim vodama hvataju plijen. Riječni šišmiš svojim dugim nožnim prstima i letnicom lovi kukce koji izlijeću iznad vodene površine.

Poplavna šuma idealno je stanište za životinje koje vole vodu. Vodozemcima je potrebna voda za mriješćenje i razvoj punoglavaca. Po šumi hodaju skrovito, a mrijeste se u barama mali i dunavski vodenjaci, livadna i šumska smeđa žaba, krastače, bjelouška, smukulje…. Beskralježnjaka je također mnogo. Velika napast poplavne šume su komarci i njihovi srodnici obadi, brzi i čvrsti leteći kukci koji bodu životinje i sišu im krv. Važna je fauna trčaka, koja ovisi o trulim stablima na kojima se hrane njihove ličinke.

Kroz šumu vrludaju odvojci vodenih kanala zvani dunavci, rukavci koji se odvajaju od rijeke i nakon kraćeg puta vraćaju se nizvodnije. Prvi veći u Hrvatskoj takav je Zmajevački dunavac. Slijedi ih još nekoliko, a jedan od najljepših je Monjoroš. S obiju strana polukružni su ostaci starih meandara, odnosno močvara. Neke od njih zadržavaju vodu sve vrijeme, a druge se pune s poplavama.

Dunavci su ključni za plavljenje, odnosno za ulazak vode duboko u poplavnu nizinu, ali i dolazak riba na mriještenje. Zbog golemog mrjestilišta u Kopačkom ritu, Dunav je ovdje pravi raj za kapitalne primjerke, tu ima somova od 200 kg. Lako se prepoznaje po šest brkova –veliki par na gornjoj čeljusti te dva kraća na donjoj. Živi u stajaćim ili sporim vodama, ponajviše nizinske Hrvatske, ali voli i spore duboke rijeke s pravilnim strujama, gdje zaklon traži uz potopljena stabla, u podvodnim jarcima itd. Proždrljiv je i lovi – ribe, školjke, puževe …Napada brzo i silovito, plijen grabi sitnim, ali oštrim zubima usmjerenim natrag. Som napada i ptice, žabe te sisavce na površini ili u vodi. Česte su i druge vrste riba: smuđ, štuka, bolen, kečiga, jez, deverika te ostale ciprinidne vrste. Po brojnosti dominiraju manje poznate uklije (i poznatije deverike), a za njima slijede bodorke, glavaši, babuške, šarani…. Tu još uvijek zaluta kečiga a ostale su vrste jesetre zaustavljene izgradnjom brane Đerdap. To se dogodilo i sa srodnicom morunom, najvećom slatkovodnom ribom koja je živjela u Hrvatskoj

U jednom trenutku, kada je širi od 500 metara, Dunav podsjeća na Amazonu. Uz to, grana se u nekoliko većih rukavaca, pa neupućeni posjetitelj teško može odrediti koji je glavni tok rijeke. Usred tog vodenog prostranstva za niskog vodostaja strše pješčani otoci, neki i izrazito veliki. Za vrijeme visokog toka nad vodenom površinom ostaje samo najviši, pošumljeni dio, no kad se voda počne povlačiti, prvo izrone otočići bijelog pijeska, koji se uskoro spoje u izdužen bijeli otok čiji sitan bjelkast pijesak više podsjeća na trope nego na panonsku ravnicu. To je pionirsko stanište za mnoge vrste biljaka, od zeljastih do vrbe i topole koje pomalo osvajaju otok. I ptice ga osvajaju. Kukici sljepčići i male prutke redovite su njegove gnjezdarice.

 

Od ušća Drave do Iloka

Kod Aljmaša se Dunavu pridružuje Drava. Iz aviona se vidi veličanstvena slika – bistrije, ali tamnije vode Drave miješaju se s mutnim, mliječnim, smeđim Dunavom. Dvije rijeke neko vrijeme teku zajedno u jednom koritu, Dunav s lijeve a Drava s desne strane, sve dok se malo-pomalo ne spoje. Sve češće se na rijeci vide ribiči, jedni na modernim gliserima, drugi na starim čiklovima – drvenim čamcima ravna dna, kojih ima sve manje. Iza je Aljmaška planina. Iako nevelika (visine samo 180 m), prisilila je Dunav da je zaobiđe i pri tome uspori svoj tok, a zajedno s pritiskom Drave izaziva poplave u Kopačkom ritu. Poplavna dolina ovdje je manja, zbog prapornih strmaca izravno nad obalama Dunava, i zbog nasipa koji su se približili rijeci. Dunav nastavlja dalje do Vukovara, Iloka i još dalje, sve do Crnog mora.

Koliko god dojmljivo izgledaju, ovi prostori samo su posljednji veliki ostaci prirode uz Dunav. Stare karte pokazuju mnogo širu poplavnu nizinu na čitavom Srednjem Podunavlju. Uz to, meandri su bili mnogo veći i brojniji. Samo održiv razvoj omogućuje suživot čovjeka i prirode. Pomno planirano gospodarenje rijekama utemeljeno na modernim znanstvenim činjenicama može nam donijeti kvalitetan i zdrav život te očuvati najbolje od prirode. Plovidba Dunavom dobar je primjer.

Danas se jednaka pozornost posvećuje čuvanju poplavne nizine Dunava kao i održavanju plovnog puta. Zaključak je to zajedničke deklaracije različitih zainteresiranih strana pod pokroviteljstvom Međunarodne komisije za zaštitu rijeke Dunava. Samo na taj način jeleni će nastaviti rikati u tršćacima i poplavnim šumama srednjeg Podunavlja.