Sa svojih pedesetak kilometara toka, Mirna je najduža istarska rijeka.U gornjem toku skriva mnoge draži, a u donjem je regulirana.
Tiha, nenametljiva, ali iznimno važna – rijeka Mirna najveća je istarska rijeka i vječna suputnica života u srcu poluotoka. Izvire u podnožju Ćićarije, vijuga kroz zelenilo i plodnu dolinu, prolazi uz srednjovjekovni Motovun, te se nakon gotovo 50 kilometara ulijeva u more kod Novigrada. Putem oblikuje pejzaže, natapa tlo, hrani šume i oranice, te stvara uvjete za bogat biljni i životinjski svijet. U njezinim mirnim vodama i okolnim močvarnim oazama skrivaju se ribe, ptice močvarice, ali i priče koje su stoljećima oblikovale istarsku kulturu.
Gornji tok u slapovima i brzacima
Mirna zvire podno Huma u Buzeštini. U izvorišnom dijelu rijeka prolazi kroz selo Kotli. Promatrajući ovdje korito rijeke može se pretpostaviti da su Kotli dobili naziv po kotlastim udubinama koje je Mirna izdubila protječući kamenim koritom. U Kotlima je u samom kanjonu rijeke smješten malen kameni mlin. Obnovljen je i u funkciji, međutim ujedno je i posljednji od ukupno šezdesetak mlinova koji su nekad radili duž cijelog toka Mirne i njenih pritoka.
Mlinovi na Mirni
Po izlasku iz kanjona u svojem izvorišnom dijelu u Mirnu utječe Draga i one zajedno protječu Buzetskom dolinom podno grada Buzeta. Uz snažno vrelo Sv. Ivana u Buzetu nekada su mljeli najbogatiji mlinovi. Tridesetih godina prošlog stoljeća vrelo je kaptirano za potrebe Istarskog vodovoda, a mlinovi su otkupljeni od njihovih vlasnika i uklonjeni. Prošavši kroz Kamena vrata Mirna ulazi u dubok kanjon kojim protječe narednih 6 km. Upravo ovaj dio rijeke mnogi smatraju najljepšim. Strme litice gusto obrasle šumom uzdižu se visoko iznad riječne doline. Tek stjenovite hridine što mjestimično izbijaju iz zašumljenih padina svjedoče o okršenosti prostora kojim rijeka protječe.
Dolina Mirne
U dolini rijeka slobodno krivuda s jedne na drugu stranu. Budući da učestale poplave u dolini nisu dopuštale poljoprivredne djelatnosti, livade u dolini nizvodno od Minjere uglavnom su se koristile kao sjenokoše i kao paša za stoku okolnih sela. Ovdje je ušće Bračane, jedne od važnijih Mirninih pritoka. Podno strme padine stijene Kuka koja se nadvila nad rijeku, dolina se naglo proširuje. S desne strane smjestilo se poznato lječilište Istarske toplice.
Mirna u ravnici
Odavde Mirna ulazi u ravan bezlični kanal kojim će teći prostranom riječnom dolinom. Rijeka nizvodno ima vrlo blagi pad pa teče mirno i polako, po čemu je vjerojatno dobila ime. Ulazi u Motovunsku šumu gdje joj se pridružuje rječica Butoniga. Potom Mirna izlazi na otvoreno te se iz njene doline lijepo vidi živopisni gradić Motovun na brijegu. Gotovo ravnim kanalom Mirna teče sve do ušća kod Novigrada.
Nekad krivudav tok sada je većim dijelom reguliran i izravnat, posebice na dionici od Istarskih toplica do Ponte Portona. Ondje staro korito rijeke i dalje postoji, ali je gotovo potpuno suho. Taj stari tok je također na nekoliko mjesta presječen prometnicama. Iznad kanjona Mirne značajni su terasasti kultivirani krajolici. Za vrijeme Rimskog Carstva rijekom Mirnom se plovilo vjerojatno sve do Buzeta. U srednjem vijeku Mirna je bila plovna do luke Baštija (u blizini Ponte Portona). Pretpostavlja se da su brodovi s gazom manjim od 1,5 metara mogli ploviti Mirnom sve do Istarskih toplica, no s vremenom je ušće zbog donosa sedimenta postalo plitko.
Ušće Mirne
U Jadransko more Mirna utječe kod Novigrada, gdje stvara plitki estuarij – dragocjen prostor gdje se miješaju slatka riječna i slana morska voda. Ovaj prijelaz iz kopna u more dom je bogatom biljnom i životinjskom svijetu. U plitkim vodama i močvarnim rubovima mogu se vidjeti tršćaci, šaševi i morski ranjenik, dok iznad površine lebde čaplje, galebovi i razne vrste pataka. U vodi obitavaju jegulje, cipli, listači i mladice morskih riba, a samo tlo skriva raznolike školjkaše i rakove.
Ova biološka raznolikost čini estuarij Mirne važnim staništem za očuvanje prirode, ali i idealnim mjestom za promatranje ptica, edukaciju i mirne šetnje prirodom. Iako često zanemarena u usporedbi s većim rijekama, Mirna na svom ušću tiho dokazuje koliko je važna za život – i na kopnu i u moru.
