Krupa

Krupa, rijeka, kanjon, krš, rijeka, voda

U Zrmanjinoj sjeni, Krupa se spominje tek kao njezina najjača pritoka, što je neprimjereno jer vjerojatno nijedna krška rijeka u Hrvatskoj ne može ponuditi toliko raznolikosti, toliko bogatstvo krških fenomena, flore, faune i toliko krajobrazne privlačnosti na svega sedam kilometara, koliko je otprilike dugačak tok ove skrivene ljepotice.

Skrivena pod krajnjim južnim obroncima Velebita i nešto udaljenija od značajnijih prometnih pravaca nego Zrmanja, Krupa je zasad još prilično nepoznata rijeka. Već samo vrelo rijeke, i za najžešćih ljetnih žega snažno i postojano, najavljuje zanimljiv tok koji rijeka opisuje sve do ušća u Zrmanju.

Krupa, rijeka, kanjon, krš, rijeka, voda, vrelo, izvor

Smješteno ispod Tremzine, jednog od krajnjih velebitskih obronaka iz skupine Crnopca, vrelo okružuje malen zaselak također s imenom Krupa. Izvor je vrlo pristupačan pa ga rado obilaze, doduše, rijetki poznavatelji i štovatelji skrovitih, lijepih prirodnih kutaka dalmatinskog zaleđa. Znajući cijeniti vrijednost ovog nepresušnog izvora bistre i hladne vode u bezvodnom kamenitom okolišu, domaće stanovništvo redovito na izvoru zahvaća vodu i napaja žedno blago, a neposredno ispod izvora male su ograđene „bašte“ kroz koje je usmjeren dio vodenog toka pa u njima bujaju velike glavice kelja, crveni se rajčica i raste pokoja lubenica.

Manastir Krupa

Još davno su vrijedne ruke razvele vodu na nekoliko krakova i izgradili rampe od kamenih blokova, ne bi li je navele na malene mlinice. Od nekoliko mlinova podno samog izvora, radi još jedino Urošev mlin kod živopisnog kamenog mosta kojim je ovdje nadsvođena rijeka.

Tek što je ušla u kratak kanjon rijeka ponovo izlazi u krško polje zvano Manastirske luke, po manastiru Krupa iz 1317. godine. Predaja kaže da su temelje postavili monasi iz manastira kod Bosanske Krupe. Kroz povijest, manastir je u više navrata bio razaran i ponovo obnavljan. Predaja koju potvrđuje jedan mletački dokument iz VIII. stoljeća govori da je u blizini manastira Krupa postojao i jedan ženski manastir. Skromnošću i patinom koju je ostavio zub vremena, u svojoj jednostavnosti, manastir se potpuno utopio u prekrasan prirodni ambijent. Ovoj idiličnoj cjelini doprinosi i stari kameni most koji je pod budnim okom restauratora nedavno dočekao temeljitu rekonstrukciju.

Cesta što od manastira vodi prema prijevoju Prezid na pravcu Obrovac-Gračac otkriva pogled na duboku provaliju kanjona Krnjeze, druge Krupine pritoke.

Prvu pritoku Orovaču Krupa je primila već u samom izvorišnom dijelu. Svega kilometar dugačka rječica Krnjeza svojim impozantnim, gotovo tristo metara dubokim kanjonom, svjedoči o erozivnoj moći goleme količine vode koja nakon podzemnog toka kroz okršene stijene južnovelebitskog masiva, na svjetlo dana izbija u obliku modrog jezerca sakrivenog u prostranoj pećini. Gotovo je nevjerojatno da voda s toliko kratkim površinskim tokom može teći kroz tako duboko usječen kanjon. U sušnom razdoblju otprilike polovicom dužine svog ukupnog toka rječica teče podzemno, dok presušenu površinu korita obrastaju smokve. Zbog kratkog površinskog toka ledena voda Krnjeze koja dođe iz podzemlja ne stigne se na tako kratkom toku zagrijati ni za najžešćih ljetnih vrućina i žega.

Kudin most

Od ušća Krnjeze u Krupu razvila se najduža sedrena barijera na rijeci. Preko stotinjak metara dugačke barijere prelijeva se rijeka niz otprilike osam manjih kaskadica. Deveterac, kako ovdašnji narod naziva ovo slapište, završava devetim, posljednjim, desetak metara visokim slapom gusto obraslim travom, vrbama i stasitim stablima jasena.

Preko slapa prelazi Kudin most – jedinstvena građevina na našim rijekama. Sazdano u suhozidu od prirodnog kamena nepravilnih bridova i rezanih sedrenih blokova, desetak stupova spaja dvanaestak malih kamenih lukova. Ovaj most je u prošlosti bio od životne važnosti za stanovnike Ravnog Golubića, zaselaka raštrkanih na desnoj ivici kanjona Krupe jer ih je povezivao s većim i razvijenijim Žegarima (Kaštel Žegarski) zapadno na lijevoj obali Zrmanje. Zbog bolje prometne povezanosti i opustjelih sela most danas ima gotovo isključivo turističku, odnosno povijesno-graditeljsku vrijednost. Stazom koja se niz kanjon u serpentinama spušta od Golubića do Kudinog mosta na Krupu silaze ribiči i rijetki pastiri koji ovuda spuštaju svoja stada na pojilo. Zbog jednostavnog pristupa s asfaltne ceste ovaj lokalitet je izuzetno zanimljiv i privlačan za sada još uvijek ne prevelikom broju posjetitelja. S kanjona vodi i markirana planinarska staza. Na slapu ispod mosta tragovi su davno napuštenih mlinica. Sedrom obložen kameni žrvanj zarastao u bujno zelenilo i ostaci zidova pomažu mašti predočiti negdašnju skromnu mlinarsku tradiciju ovoga kraja.

Krupa, rijeka, kanjon, krš, rijeka, voda, kudin most

Jedinstvenost pejzaža što ga tvori kanjon Krupe u krševitom prostoru podvelebitske zaravni i zaleđa Bukovice jest u tome što su padine kanjona izuzetno strme i siparaste, a na ivicama kanjona raste tek ponegdje niska makija, što omogućuje nesmetane vidike na rijeku, kanjon i okolicu, i to u gotovo cijelom donjem dijelu toka. Iz ove pozicije dolazi do izražaja njezin karakterističan, izuzetno kontrastan krajobraz: zeleno-bijelo, voda-kamen. Ujezereni dijelovi toka rijeke između slapova obrasli su trskom, šašom i lopočima, vegetacijom karakterističnom za podneblja koja obiluju vodom i vlagom. No u samo korito rijeke obrušavaju se sipari na kojima se vegetacija teško zadržava pa je osim kakvog kržljavog hrastića gotovo i nema. Čak i tako zelena oaza naglo posustaje pred surovim kamenjarom.

Predivni slapovi

Panin buk je još jedan od slapova na koji nailazimo ako pratimo Krupu kanjonom od Deveterca prema ušću. Od Panina buka rijeka teče gotovo pravocrtno, ispresijecana manjim kaskadama i brzacima. A zatim u uskom luku obilazi Babin grad, visoku stijenu koja se s desne strane ispriječila toku rijeke primoravši rijeku da je zaobiđe. Babin grad je narodni naziv za utvrdu koja je na ovom mjestu stajala vjerojatno još od srednjeg vijeka. Naše rijeke općenito, a pogotovo rijeke jadranskog sliva, od antičkih vremena do srednjeg vijeka štitile su mnoge utvrde. S Babina grada u serpentinama vodi mjestimično kamenim blokovima podgrađena staza.

Krupa, rijeka, kanjon, krš, rijeka, voda, slap

I ovdje u ovom zavoju rijeke izdubla je rijeka impozantan kanjon i usadila u njemu neke od najljepših svojih slapova poput Dragičevića slapa. S lijeve strane osam metara visokog Dragičevića slapa lijepo se daju vidjeti dugačke sedrene brade – zanimljive forme nastale postepenim osedravanjem travnate vegetacije sa slapa. Za niskog vodostaja, kada nisu prekriveni vodom, ovi sedreni oblici strše iz slapa baš poput šiljastih brda ili jezika, povijajući se negdje i dva do tri metra od vrha. Još jednu zagonetku krije Dragičevića slap u svom podnožju.

Golemi sedreni blokovi vire iz rijeke, a neki se nalaze i po nekoliko metara iznad sadašnje razine vode. Na tim odlomljenim gromadama, upravo zahvaljujući ostacima osedrene vegetacija i tragovima vode, lako se može rekonstruirati smjer kojim je voda tekla, odnosno zaključiti da su se stijene slomile i otkotrljale na sadašnji položaj s neke znatno više pozicije. Može li se na temelju tog zapažanja pretpostaviti da je današnji Dragičevića slap nastao zapravo na ostacima nekog znatno većeg odnosno višeg slapa koji se iz nekog razloga urušio u prošlosti?

Krupa, rijeka, kanjon, krš, rijeka, voda

Iako je Krupa zapravo plitka i bistra rijeka čije se dno djelomično može promatrati i s površine, ipak će ronjenje pod površinu pružiti potpuni doživljaj rijeke iz posve drukčije perspektive. Posebno su zanimljivi dijelovi rijeke oko slapova. Naime, ovdje je mnoštvo sedrenih stijena obrušenih s postojećih ili s nekih bivših slapova pa one među sobom formiraju procjepe i podvodne tjesnace. Dno naizmjence pokrivaju obluci veličine šake i fini pijesak. Zaronimo li pod slap vode, pod goleme sedrene zavjese, otkrivaju nam se galerije specifičnih sigastih sedrenih oblika nastalih procjeđivanjem vode kroz poroznu materiju slapova. Mnoga vrela izbijaju na površinu uz obje obale rijeke. Rijeka je ovdje ujezerena, s močvarnim biljem.

Lako ih je pronaći jer pastiri redovito u njihovoj blizini ostavljaju plastične ili limene čaše i posude za zahvaćanje vode. Stoga je za pretpostaviti da Krupa i podvodno u svom koritu prima mnoga vrela. No neki izvori periodičkog su karaktera i pojavljuju se tek nakon velikih kiša u Lici. Tada šikljaju iz stijenja i po nekoliko metara nad površinu rijeke. U sušnom periodu tragove izvora otkriva tek tanka sedrena naslaga nataložena na kamenu.

Krupa, rijeka, kanjon, krš, rijeka, voda

Naplavne livade

Vratolom (Trebačnik) je toponim kojim je na topografskoj karti označena desna ivica kanjona iznad samog ušća Krupe u Zrmanju. Teško da bi se ovo mjesto moglo obilježiti primjerenijim nazivom, jer on upravo najbolje dočarava visoku stijenu ispod koje se spajaju ove dvije rijeke. S vrha Vratoloma pružaju se prekrasni vidici na Babin grad i dalje na kanjon Krupe prema izvoru te na dio kanjona Zrmanje uzvodno i nizvodno od ušća, sve do sela Ogari. Šire područje Vratoloma također pruža pogled na Visoki buk, najviši slap na Zrmanji i na Obli kuk, jajoliku stijenu koja poput kakvog obeliska viri iz korita Zrmanje.

Koliko su zanimljive strme padine kanjona i sipari koji se s njihovih vrhova prosipaju na obale rijeke, toliko pažnje privlače i malene zelene livade što ih je rijeka stvorila nanošenjem i taloženjem materijala na stranama obale koje nisu izložene erozivnom djelovanju vode. I danas se neke od tih livada kose, a sijeno se pažljivo zbija u stogove. Nekada se ovdje sijao kukuruz, a manje površine pretvorene su u vrtove ograđene kamenim zidovima povrh kojih je nabacano granje, kako bi se spriječilo da stoka dopre do slatkih plodova trudbeničkog rada seljaka.

Krupa, rijeka, kanjon, krš, rijeka, voda, ušće, zrmanja

Brižno je pokošena i u svako doba godine dobro osunčana i livada koju Krupa i Zrmanja na svome ušću omeđuju u obliku slova V. Koliko je ovdašnjim ljudima značila ova šačica zemlje govori i zanimljivost da su se obale tih livada utvrđivale slaganim kamenom i zasađivale jablanima kako bi korijenje i kameno ziđe sprječavalo nabujale vode da preotmu seljaku ovo malo obradive zemlje. S Vratoloma vodi staza do obale Krupe.

Na ovom dijelu, neposredno pred ušćem u koritu Krupe, niknuo je pravi mali vodeni botanički vrt. ujezerenaRijeka je ovdje , s močvarnim biljem. A s obzirom na to da je voda bistra tokom cijelog ljeta, može se u njemu uživati i šećući obalom rijeke čije obale su obrasle trskom i šiljem do se s dna izdižu vitke stabiljke lokvanja kojeg ima cijelom širinom korita. Među bujnim vodenim raslinjem provlače se jata riba kojima se rado gosti vidra – danas iznimno rijedak stanovnik naših rijeka.

I kako je nastala, iz jednog od najljepših krških izvora u Hrvatskoj, tako i nestaje, pod jednim od naših najljepših slapova – pod Visokim bukom. Po dužini svojeg toka ova tako malena rijeka, a tako velika po prirodnim znamenitostima i zadovoljstvu koje će pružiti svakom posjetitelju, Krupa u svega nekoliko svojih kilometara priča najljepšu priču o rijekama hrvatskog krša.