RIJEKE HRVATSKE

RIJEKE HRVATSKE

strelicanovosti
Energija vode, navodnjavanje, plovni putovi

Hidroelektrane pomoću turbina iskorištavaju mehaničku (kinetičku) energiju vode u električnom generatoru. Postoje tri vrste hidroelektrana. Najčešće su akumulacijske hidroelektrane koje skladište vodu rijeke u akumulaciji ispred same brane. Ispuštanjem (pražnjenjem) akumulacije preko turbina dobiva se električna energija. Protočne hidroelektrane nemaju akumulaciju, već koriste izravnu snagu vode i zbog togu su ovisne o protoku. Konačno, reverzibilne hidroelektrane "skladište" energiju tako da pumpaju vodu s primarne akumulacije na povišenu (dodatnu) kada je potrošnja mala, obično noću. Kada se javi potreba za strujom, pohranjena voda se spušta natrag do turbina. U Hrvatskoj je 1895. sagrađena prva hidroelektrana Krka na rijeci Krki. U Hrvatskoj danas radi 25 hidroelektrana, a posljednja izgrađena je hidroelektrana Lešće na rijeci Dobri. S nazivnih 2097 megavata snage, hrvatske hidroelektrane proizvode više od polovice ukupne struje svih hrvatskih elektrana, a iz njih potječe u prosjeku nešto više od četvrtine električne energije preuzete u elektroenergetski sustav Republike Hrvatske.

Rijeke služe i za navodnjavanje. Hrvatska je s navodnjavanih 9000 hektara na jednom od posljednjih mjesta u Europi. U svijetu mnoge poljoprivredne površine dobivaju vodu na ovakav umjetan način. Prednjači Azija s 68% (prije svega Indija i Kina), dok Europa zauzima svega 9%. U Hrvatskoj najveći potencijal za navodnjavanje imaju dolina Neretve te Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska županija.

Od davnina rijeke su bile prometnice. Osim za prijevoz ljudi, služile su i za transport tereta. Velikim nizinskim rijekama Dunavom, Savom, Dravom i Kupom Hrvatska se svrstala u europsku međunarodnu mrežu plovnih puteva. Za modernu plovidbu velikim brodovima potrebne su široke i duboke rijeke pa se za vrijeme nižih vodostaja plovidba po manjim rijekama mora obustaviti. Za međunarodne standarde to u praksi znači minimalno 2,5 m dubine 300 dana u godini. Takve uvjete zadovoljava Dunav i dio Drave od ušća do Osijeka.
 

Utjecaji regulacija i hidroelektrana na rijeke

Obrana od poplava do kojih dolazi zbog prirodnog otapanja snijega u proljeće i kiša ujesen kratkoročno možda i sprečava manja izlijevanja, no dugoročno upravo ona prouzrokuje velike poplave. To dokazuju stalne poplave u Europi i nakon stoljeća reguliranja. Nema više pojasa obalne vegetacije ni okolnih šuma sa šireg područja, a oni usporavaju i upijaju bujice s brda. Otkresanih rukavaca i uništenih mrtvica, odvojena nasipima od poplavnih šuma i livada, rijeka je stiješnjena u umjetno korito i više nema kamo pohraniti višak vode. K tome, uništavaju se poplavne šume, livade, mrtvice i rukavci koji su prirodni primaoci visokih voda, a čak ako još i postoje, rijeka učvršćenih obala ne može se više preliti u njih. Kresanjem meandara smanjuje se volumen rijeke i ubrzava rijeku pa se stoga u reguliranoj rijeci voda sve više i više nakuplja; kao u začepljenom vatrogasnom crijevu stvara se vodeni val koji će prije ili kasnije eksplodirati, na žalost ponekad i u gradovima.

Dugo se vjerovalo u nužnost "uređenja obala". Obale u prirodnom stanju smatrale su se neurednima, zapuštenima i zato ih je trebalo urediti. Posebno je uočeno da razina podzemnih voda nizinskih rijeka pada kao posljedica regulacija. Rijeka betoniranih ili kamenjem učvršćenih obala ne može ići ni lijevo ni desno (bočna erozija) pa je prisiljena ukopavati se (dubinska erozija). Dno postaje dublje, a time se snižava kontakt s podzemnim vodama koje također padaju. Jedan od glavnih razloga za obranu od poplava jest nepromišljeno naseljavanje, često u lažnoj sigurnosti nasipa i obaloutvrda, u neposrednoj naplavnoj ravni (ili poloju). Aktivnosti u sprečavanju štetnog djelovanja voda također su uzrok opsežnim regulacijama.

Hidroenergija je dugo uživala ugled "zelene" energije. Usprkos tome, uzmu li se u obzir sve varijable, hidroelektrane su često sve samo ne "zelene". One u velikom broju slučajeva potpuno mijenjaju okoliš i klimu te remete kolanje vode. Od tekućice stvaraju stajaćicu – akumulaciju, a ne jezero, kao što se to često kaže. U akumulaciji se nerijetko taloži toksični mulj. Osim što devastiraju okoliš, mnogi dovode u pitanje i stvarnu ekonomsku korist hidroelektrana. One stvaraju energiju, ali vrlo često po cijenu ostalih ekonomskih grana.
Onečišćenje voda

Zagađenje voda jedan je od najčešćih uzroka ugroženosti rijeka, a time i njihovog živog svijeta. Zagađenje je poznata i stalna bolest, bilo da dolazi iz pojedinačnih, konkretnih izvora poput kanalizacijskih cijevi ili iz raspršenih, kao što su gnojivo i pesticidi s polja. Stoga su metode sprečavanja ili sanacije zagađenja razvijene i na zadovoljavajućoj razini. S otpadnim vodama iz gradova i industrijskih postrojenja u rijeke ulaze različite masnoće, šećer, bjelančevine, krv, meso, kosti, deterdženti, sapuni, škrob, celuloza, izmet. Zatim su tu spojevi koji izlučuju sumpor, dušik i ugljikovodik. Kožna i tekstilna industrija izbacuju celulozu, ljepila, sulfatne lužine, arsen, krom, živu i razne druge otrove. Rudnici u svojim tehnološkim procesima iskopa i prerade rudače u rijeke ispuštaju ugljenu prašinu, olovo, soli, željeznu i bakrenu pilovinu i druge štetne sastojke. Drvna industrija, tvornice papira i celuloze onečišćuju vode također vrlo štetnim tvarima.

Razvojem suvremenih tehnologija i novim spoznajama o osjetljivosti vode na razna onečišćenja razvijaju su i nove tehnologije pročišćavanja otpadnih voda. Ove skupe ali učinkovite tehnologije znatno doprinose boljem stanju naših rijeka. Međutim važno je da uvijek krenemo od sebe, svatko pojedinačno. Trebamo se preispitati je li opravdano koristiti velike količine deterdženata u kućanstvima ili možemo reducirati njihovu potrošnju.
Neprepoznate koristi rijeka

Rijeke imaju mnoge korisne funkcije. Budući da je rijeka iznimno složen sustav, neke od tih koristi se na prvi pogled ne mogu ni naslutiti. Prirodna rijeka sa svim svojim elementima zapravo je najbolja obrana od sezonskih poplava, bolja od ikakvih regulacija. Višak vode koje korito rijeke ne može uskladištiti slijeva se u rukavce, mrtvice, poplavne šume i livade. Time se olakšava pritisak na maticu i sprečava opasno nakupljanje vode koje dovodi do katastrofalnih poplava.

Rijeka u prirodnom stanju vrlo je važna za zdravlje šuma u širem pojasu obiju obala. Nenarušene podzemne vode osiguravaju njihov nesmetan rast. Hidroelektrana Novo Virje koja se planira na Dravi uzrokovala bi sušenje šume Repaš čija je vrijednost procijenjena na stotine milijuna eura.

Prirodna vodena ili obalna vegetacija nije samo ukras i životinjsko stanište, nego ima vrlo važnu ulogu za zdravlje ljudi. Ona naime pročišćuje vodu od organskog i mineralnog zagađenja. Biljke uzimaju minerale iz tih otpadnih tvari za svoju prehranu i ugrađuju ih u svoja tijela. Dio takve pročišćene vode potom odlazi u podzemlje, a poznato je da tu vodu crpimo za piće.

Možda je najveća korist od očuvanih rijeka nevidljiva: kada je rijeka u prirodnom stanju ona ostvaruje prirodnu ravnotežu. Svako pomicanje ravnoteže može imati neslućene i nepredviđene posljedice, a do tih spoznaja se često dolazi retroaktivno, analizom mogućih uzroka koji su već doveli do određenih posljedica.

Kada se uzmu u obzir sve te činjenice, očita je korist od rijeka u očuvanom stanju, bilo da je riječ o izravnoj ekonomskoj koristi koja se izražava u kunama ili eurima, bilo da je ona nemjerljiva čiji je nazivnik kvaliteta života sadašnjih i budućih generacija. Ne smijemo zaobići ni nacionalni ponos, činjenicu da imamo bogatstvo i raznolikost rijeka kao malo drugih zemalja.
Prirodna obrana od poplava Prirodna obrana od poplava - retencija u Lonjskom polju Samopročišćavanje vode
Regionalni park Mura-Drava Regionalni park Una Visovac u NP Krka Zrmanja u PP Velebit Zaštićeni dio prirodne baštine

Dijelovi mnogih rijeka zaštićeni su zakonom. Krka, primjerice, ima najveći stupanj zaštite kao dio nacionalnog parka kojem je ona temeljni fenomen. U istom parku su zaštićene Čikola, Butišnica… Iako ne temeljni fenomen, izvor Kupe i njezin gornji tok u Nacionalnom parku Risnjak također su pod najvećom i najznačajnijom zaštitom. Velika i Mala Paklenica dio su Nacionalnog parka Paklenica. Sava, Lonja, Strug i ostale rječice vrlo su važan dio Parka prirode Lonjsko polje. Zrmanja, Krupa i Krnjeza krase Park prirode Velebit. Regionalni parkovi su niža, ali svejedno značajna razina zaštite. Pod njima su cijela Drava, Mura i Dunav, donji tok Une i dr. Manji dijelovi drugih rijeka nalaze se pod županijskom zaštitom na ostalim razinama. Tako su izvori Gacke proglašeni spomenikom prirode, a kanjon Cetine je zaštićeni krajolik. Izvorište rijeke Vrljike te gornji dio toka rijeke Jadro posebni su ihtiološki rezervati. Još je mnoštvo drugih rijeka, rječica ili njihovih dijelova koji su zaštitom svrstani u posebno vrijedne dijelove prirodne baštine Hrvatske.

Neovisno o zaštićenim područjima, rijeke kao i ostala priroda mogu biti dio Nacionalne ekološke mreže. Ekološka mreža predstavlja sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki značajnih područja važnih za ugrožene vrste i staništa, koja uravnoteženom biogeografskom raspoređenošću značajno pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i biološke raznolikosti. Nacionalna ekološka mreža preteča je slične mreže koja postoji u Europi pod nazivom NATURA 20001. Hrvatska će također na otprilike 40% svoje površine morati usvojiti pravila mreže NATURA 2000.
Moderno upravljanje vodama

Napredne europske nacije polako ali sigurno su shvatile svu važnost očuvanja rijeka u prirodnom stanju, ne samo kao temelj biološke raznolikosti i prirodne baštine općenito, već i kao važan ekonomski resurs. Ta su se znanja prenijela i u zakonodavstvo. Temeljna strategija upravljanja vodama zapisana je u Okvirnoj direktivi o vodama (Water Frame Directive - WFD). Namijenjena je očuvanju rijeka, odnosno održivom upravljanju rijekama. Ona daje prostora rijeci da sama svojom dinamikom ostvaruje svoje funkcije. WFD promatra rijeku kao cjelinu od izvora do ušća, cijeli njezin sliv. Osim očuvanja, temelj ove direktive je i vraćanje rijeka, ili nekih njihovih dijelova, u prvobitno stanje. Na sličnim temeljima mnoge europske zemlje usvajaju i novi znanstveni pristup gospodarenju rijekama zvan integrirano upravljenje poplavnim područjima.

Ta je cijela strategija zasnovana na održivom razvoju (Sustainable Development) koji su usvojili Ujedinjeni narodi. On podrazumijeva dugoročan razvoj i ljudi i prirode. Mnogi su primjeri dokazali kako je sadašnji razvoj kratkoročan i neodrživ – da će na kraju uzrokovati propast kako ekosustava tako i ljudske zajednice koja je njegov dio.
Hidromorfologija u dobrom stanju
Hidromorfologija u lošem stanju
1 NATURA 2000 je ekološka mreža EU. NATURA 2000 je obveza zemlje za pristup Europskoj uniji
NASLOVNICA| POVEZNICE| MAPA WEBA| KONTAKT| DOKUMENTI| WALLPAPERS Izrada: kosinus.hr (c) 2011. Sva prava pridržana.