RIJEKE HRVATSKE

RIJEKE HRVATSKE

strelicanovosti
s 17.11.2014.
KORANA OD RASTOKA DO BLAGAJA

Budilica je zazvonila u 6 i 20. Obično to mi je mrsko, ali ovaj put bilo je za dobru stvar – veslanje niz Koranu. Brzo sam u posudi izmiješao zobene pahulje s voćnim jogurtom, da bi uštedio malo vremena jedeći u vožnji. To nije baš jednostavno, a kad voziš uskim cestama Korduna i prilično opasno – svakako ne preporučam.

U 7h našli smo se s Tomekom kod mosta u Keićima. Nakon malo manje od sata prašnjave vožnje po prilično lošem makadamu stigli smo do Veljuna i prešli preko Korane putem lijepog ali prilično trošnog mosta. Za par minuta bili smo u selu Blagaj, gdje smo ostavili Tomekov auto, a s mojom obično tamno plavom, sada od prašine bijelom Toyotom otišli smo do Slunja odnosno do pitoresknog sela Rastoke.

Ispod Rastoka skinuli smo kanu s krova, stavili u njega stvari i ukrcali se. Najprije smo odveslali nekoliko desetaka metara uzvodno u duboki kanjon Korane, u koji s lijeve strane utječe Slunjčica putem nekoliko vodopada - veoma impresivan početak izleta.

Nakon toga okrenuli smo se i krenuli nizvodno. Ubrzo smo došli u dio rijeke, koji smo nazvali ''dolina stotinu stepenica'' – rijeka se tamo proširi, postane prilično plitka a na svakih nekoliko metara voda pada preko niske sedrene barijere. Prekrasno za vidjeti, ne tako prikladno za veslanje. Preko nekih barijera može se spustiti, ali preko većine treba čamac spustiti ili prenijeti – što zbog opasnosti prevrtanja što zbog očuvanja krhke sedre.

Prvu smo pauzu napravili kod mlina na desnoj obali odmah iza doline sto stepenica. Tomek je napravio par fotki i popričao sa mlinarom, dok je njegov pas lajao na mene.

Nakon mlina rijeka se opet sužava i ulazi u kanjon. Još uvijek ima barijera, ali manje. Veslali smo mimo mini kampa u selu Nikšić. U kampu je bilo neko veselo društvo, ali se sastojalo samo od muškaraca, pa smo produžili bez zaustavljanja.

Nakon još dvije kratke foto stanke zaustavili smo se kod ''prelijepe'' betonske trajektne luke, kod koje je krov sa nekoliko klupa, gdje smo pojeli ručak, koji se sastojao iz ostataka iz Tomekova frižidera (sir, luk i pašteta) i moje mješavine suhog voća i oraščića. Dok smo jeli, prošla je grupa turista na sit-on-topovima. U toj grupi bio je i ogroman momak, kojeg su zvali ''Kit''. Bio je sam u dvojcu a i uz to njegov je čamac bio jaku duboko uronjen. Nakon ručka okupali smo se u lijepom 2 m dubokom ''bazenčiču'' sa dnom iz finog pijeska. Iako je ljeto zvanično počelo, voda je bila prilično hladna.

Krenuli smo dalje i ubrzo prestigli sit-on-top grupu. Preko barijera smo se spustili i pri tome uspjeli napraviti nekoliko iznenađujuće dobrih manevara, obzirom na to, da smo prvi put veslali zajedno. Ja sam dobro odradio svoj posao na krmi a Tomek je nekoliko puta spasio situaciju brzim reakcijama na pramcu. Nismo se ni jednom prevrnuli, mada smo se spuštali i po nekim slapovima, preko kojih bi ja obično spuštao kanu.

Kod ruševnog mlina na desnoj obali primijetio sam crni kamen s nekim tekstom. Ispostavilo se, da se radi o spomeniku iz drugog svjetskog rata. Dok smo ga istraživali, počela je jaka kiša. Obukli smo kabanice i sakrili se pod Tomekov kišobran. Ovaj puta stara mudrost ''dok sa sobom imaš kišobran, kiše neće biti'' nije se obistinila. Sit-on-top grupa nas je opet prestigla – ionako su bili mokri i u odjelima iz neoprena, pa ih ni prolom oblaka nije puno smetao.

Kad je kiša prestala, nastavili smo. U zadnjem kilometru izleta rijeka opet mijenja karakter. Pojavilo se puno malih otoka i visoka trava na obalama. Uplašili smo srnu, koja je pila vodu iz rijeke. Sakrila se u visoku travu, ali su joj se noge sasvim dobro vidjele, dok smo prošli na par metara od nje.

U Blagaju izvukli smo kanu iz rijeke i popričali s vođom sit-on-top grupe. Bio je to veoma prijatan momak u veoma smrdljivom odjelu iz neoprena. Ispričao nam je da će od 2014 pa nadalje svi komercijalni iznajmljivači čamaca morati koristiti čamce na napuhavanje, da bi tako manje oštećivali sedru. To je u principu u redu, ali se nadam, da se to ne odnosi i na nas individualne kanuiste. Meni bi to sigurno jako teško palo …

S Tomekovim autom otišli smo do Rastoka, gdje smo ustanovili, da tamo uopće nije bilo kiše i moj je auto još uvijek pokriven prašinom. Popili smo više nego zasluženu pivu i kavu. Tomek je nakon toga otišao prema moru, a ja sam se vratio do Blagaja po čamac. Nakon povratka u vikendicu napravio sam si instant azijske rezance – bila je nedjelja, trgovine zatvorene, u frižideru manjak ozbiljne hrane, a bogami manjkalo je i volje za skuhati nešto jače. Rezanci su mi dobro sjeli, a nakon njih i jedan radler karlovački grejp. Rano sam ustao, pa sam i rano utonuo u san. Život je ponekad lijep …

Tekst © Aljoša, fotke © Tomek

 

 

 

 


Powered by CuteNews
Dokumenti wallpapers o nama o nama o nama o nama
Erste banka
NASLOVNICA| POVEZNICE| MAPA WEBA| KONTAKT| DOKUMENTI| WALLPAPERS Izrada: kosinus.hr
(c) 2011. Sva prava pridržana.